04/10/2018
RESICE ZA ZID / URADI SAM

RESICE ZA ZID / URADI SAM


Ovo hladno vreme me je usporilo skroz, i nateralo da se ušuškam u ćebence uz dobre filmove. Kako mi ne prija kada nisam produktivna, rešila sam da spojim lepo i korisno, i da iz svog roze ćebenceta napravim nešto isto toliko ušuškano. U pitanju je veoma jednostavan projekat, a rezultat je prilično efektan.


Ovakve stvari uvek imam pri ruci, stoga sam ja već bila opremljena, ali evo šta je bitno da znate kada pribavljate konce za ovakav projekat - izaberite različite teksture, debljine i boje. Ranije sam pravila nešto slično ali je sve bilo od konca istih debljina i efekat nije bio ni približan ovom. Neki od konaca koje sam kupila su već imali pufke na sebi, neki su celi bili pufnasti, neki ne, ono što im je zajedničko je da su svi od vunice i nisu previše tanki. Debljim koncima se mnogo brže plete i veoma lakše popunjava prostor. Ja sam se odlučila za jedne male i jedne velike resice. Prve mi je trebalo pola sata da ispletem a druge- sat i po.


1| Za početak izaberite veličinu koje želite da budu vaše resice. Kada odredite približnu dužinu koju želite, isecite prvi konac tako da bude duplo duži od krajnje dužine resica, jer će se svi konci preklapati na pola. Ja sam želela spontanost i dinamiku pa su mi sve rese različitih dužina, a vi budite slobodni da izaberete svoj stil. :)

2| Isecite broj končića srazmeran širini 'prugice' koju želite da imate, skupite ih na gomilu, približno ih izravnajte, pa provucite krajeve skupine kroz omčicu koju pravi deo gde se konac preklapa na pola, tako da konac obuhvati štap o koji će visiti resice. Ponovite ovo za svaku 'prugicu'.


3| Igrajte se bojama i teksturama, gde vam se konac učini monotonim vežite kikicu, možda čvoriće na podjednakim razdaljinama ili napravite spiralu oko nekog 'pramena' koncem različite boje. Ja sam u par navrata seckala dve boje istovremeno da dobijem tanke prugice. Ako mene pitate, cela poenta je u kontrastu. :)

4| Ako budete želeli, uvek možete da ošišate krajeve da dobijete oblik koji ste zamislili. I vaše resice su spremne za kačenje. ;)


To je bila cela mustra! :) Zar nije lako a predivno?
19/09/2018
KUC, KUC / STENSIL ZA OTIRAČ

KUC, KUC / STENSIL ZA OTIRAČ


Ne znam da li ste primetili da izbegavam šoljice, jastuke i ostale kućne "džidžabidžice" sa napisima, naročito ako su na engleskom. U ramovima nikada nemam citate, jedan jedini visi na gridu u kancelariji na kome piše "the best is yet to come". Eto, on me je osvojio. :) Ipak, kada sam poželela novi otirač za cipele, zamislila sam ga sa nekim simpatičnim natpisom. Kako mi  "home" i "welcome" nisu previše inspirativni, rešila sam da napravim svoj, nešto prisnije nama, nešto što liči na naš dom. :)


Kako smo, protekle nedelje, proveli nekoliko dana u selu, rešila sam da fotkam ovu divoticu kraj mojih omiljenih plavih vrata, ispred kuće moje čukunbake i čukundeke. Obožavam ovu kućicu. Kada smo u selu, uvek boravimo u njoj. Ništa lepše od zemljanih zidova, ako mene pitate. :)

Foto modeli u ovom postu su moji voljeni psi - baka Tara i njen unuk Beni. :) 


Stensil je bio očigledan izbor, koristila sam font i srculence iz Mustrinog logoa. :)

Štampalica sa natpisom KUC KUC i štampalica na kojoj je srculence su odvojene, zbog formata i lakše štampe, a klik na njih vodi vas na stranice za download. Kada ih odštampate kako je naznačeno u nazivima preuzetih štampalica,



1| Moj predlog za isecanje slova je skalpel, ali ako se ne snalazite sa njim, možete probati i manjim makazama. Ovoga puta isecamo slova trudeći se da ostavimo njihovo okruženje netaknutim. Ono će nam poslužiti kao "kalup" za bojenje, odnosno stensil. :)

2| Pozicionirajte stensil na svoj otirač kako želite, pa ga fiksirajte krep trakom. Ova traka je super jer se jako lako odlepljuje. Predlažem da sve delove otirača koje ne pokriva stensil takođe zaštitite ovom trakom.

3| Vreme je za bojenje,



Prvo nanosimo boju u spreju. Važno je da se nanosi pod pravim uglom, kako bi slova imala jasnije linije. Kada se prvi sloj prosuši, nakon sat-dva, nanesite još jedan.

4| Nakon par sati sušenja, skinite stensil i traku i ponovite postupak kako biste dodali srculence.

5| Kako nisam uspela da nabavim sprej za slova u nijansi koju sam želela, i nisam bila zadovoljna kontrastom koji pravi na otiraču, rešila sam da ispunim slova svetlijom akrilnom bojom. Mislim da su slova ovako jasnija i lepša. Plus su linije preciznije. :)


Nadam se da vam se dopao stensil i naš novi otirač. :)
Puno vas pozdravljamo Tara, Beni i ja! 
03/09/2018
Naša radna oazica & brdo tutorijala

Naša radna oazica & brdo tutorijala


Dobro došli u našu radnu oazicu! :) Ne znam da li sam ikada pominjala da Milan i ja radimo od kuće, on je softverski inženjer, a ja grafički dizajner. Milan našu kancelariju više koristi, kako ja obožavam da radim u trpezariji, što ste i mogli da pretpostavite ako me pratite na instagramu. :)

Dobijam dosta pitanja na temu da li Milanu smeta roze boja. Kada mu postavim ovo pitanje, on mi odgovara, sedeći u roze majici, kako obožava naš dom. :) U kancelariji roze boja zaista dominira, ali u ostatku našeg doma dominiraju bela i siva, roze je u detaljima. Ipak, mogu da shvatim zašto većina ljudi doživljava naš dom kao roze od glave do pete. :)

Ako ste čitali prošlogodišnji post o našem, tadašnjem, radnom kutku, mogli ste da naiđete na tutorijal za zlatni grid sa slike, koji je zapravo napravljen od drvenih tiplova u štapu. Jako je lako i zabavno praviti ga. Na ovaj način možete da napravite mrežu u veličini koja odgovara vašoj kancelariji.

Ove godine nemam moj omiljeni kalendar i "work work work" zastavicu, jer sam ih poklonila, ali kako su super, ostavila sam vam linkove ka tutorijalu i štampalici. :)

Počnimo od ovogodišnje štampalice. U pitanju je koverta za račune. Jako mi je smetalo što se računi uvek vucaraju svuda, kako, iz nekog razloga, nemamo fioke u stanu. Zato sam rešila da ih smestim u lepo pakovanje koje mogu da ostavim na videlu ali, ovog puta, uživam u njegovom prizoru. :)

Ako vam se koverta dopada i uklapaju vam se boje, spremila sam vam štampalicu.
Klik ovde vas vodi do pdf-a spremnog za štampu.

Unutrašnjost koverte su crno-bele pruge pa kovertu možete saviti tako da roze i tufnice budu unutra, a pruge spolja, ako vam više odgovara. U nazivu štampalice je opis potreban za štampariju.

1| Kada preuzmete i odštampate pdf, isecite kovertu sa papira i savijte po obeleženim linijama.

2| Zalepite krila za dno koverte lepkom za papir. Ja sam koristila onaj u stiku, lepši mi je jer se ne razliva kao tečni.

Svoju sam pištoljem za lepak zalepila na zid. Ovaj pištolj mi je super kada lepim stvari na zid, jer ne ostavlja trag kada se skine.


Već dugo sam želela da napravim binder, nešto na čemu mogu da držim papire na kojima pišem jednokratne spiskove, kako se i oni uvek vuku po kući. Da ne pominjem što uvek moram da imam svesku ispod papira kada pišem na njemu. Ovako je praktičnije a lepše izgleda. Toliko ga je lako napraviti, uostalom pogledajte,


Sve ovo možete naći u bilo kojoj knjižari. Tempere su ok zamena za akrilne boje, pošto njih možete kupiti u manjim pakovanjima ako ne želite velika pakovanja akrilnih boja, u kakvim najčešće dolaze. Kako sam želela pruge i prave linije, koristila sam običnu lepljivu traku dok sam bojila šper ploču. Naravno, vi pustite mašti na volju i obojite svoju kako god poželite. Kada se boja osuši, trebaće vam štipaljkica za papir i to vam je cela mustra. :)


Sledeća stvarčica na koju sam jako ponosna je ovaj džepić na zidu, kako volim da ga zovem. U pitanju je đerđef, ali se ovde ništa ne veze. Možete ga napraviti za 10 minuta,


1| Od tekstila isecite krug i polukrug čiji je prečnik za nekoliko centimetara veći od prečnika rama za đerđef.

Ram sam ofarbala sprejem u zlatno pošto je bio platičan i žut. Drveni ram ne bih ni farbala. Ovaj plastični sam već imala a ja sam jako nestrpljiva kada poželim nešto da napravim. :) I zapamtite, sve što sam se mnogo dopada a ne uklapa vam se bojom, možete da ofarbate i stvorite svoj jedinstveni primerak.

2| Pritisnite štipaljkicu koja viri iz rama, kako biste ubacili tekstil u ram. Proverite da li ste lepo zategli tekstil kako džep ne bi delovao izgužvano.

3| Ako vam teksil koji je ostao pozadi viri van rama, slobodno ga odsecite.

Ram sam na zid okačila o ekser. U njemu držim usb kablove, koji su, naravno, zlatni i roze, jer sam ja jedna reprezentativna kupoholičarka. :)

To je ujedno i odgovor na mnoga vaša pitanja odakle je ovaj ram ili ona vaza - uđite u svaku radnju i insistirajte da kupite sve što vam se sviđa. Ovo važi ako ste sa nekim ko pokušava da vas odvrati. Ako ste sami, sve što je potrebno je da ignorišete svoju savest. :D Možda nije pametno da pratite ovaj savet ali moje iskustvo je istinito. :)


Crno-bele ilustracije, sa neobičnim i predivnim ženskim likovima, crtala je moja jako talentovana prijateljica Mina Hura, i poklanjala mi ih je tokom godina. Zar se nisu savršeno uklopile? Prosto ih obožavam! :) Ona mi je poklonila i ovu medenu teglicu sa tigrićem, u kojoj držim štipaljkice i spajalice.

Nadam se da vam se dopala naša radna oaza i da će vam tutorijali biti korisni. I obavezno šaljite fotke ako pravite nešto od ovih stvarčica, obožavam da ih gledam! :)


28/08/2018
MOJA PRVA TAPISERIJA

MOJA PRVA TAPISERIJA


Često na instagramu nailazim na prave umetnike u vezenju tapiserija i divim se njihovim delima. Naravno, morala sam da imam jednu. :) Prvo sam pomišljala da poručim neku od pletenih lepotica sa instagrama ali je Milan došao na sjajan predlog da mi napravi razboj kako bih mogla sama da ispletem svoju. I toliko mi je drago zbog toga! Sada na zid mogu da okačim svoj rad - moju prvu tapiseriju. :)


Na prvi pogled mi se ceo proces činio prilično komplikovanim, ali nije toliko komplikovan koliko zahteva vremena. Ipak, ovo nije samo za one koji su strpljivi i uživaju u procesu stvaranja, već i za one nestrpljive, poput mene, kako mogu da vežbaju svoje strpljenje. :D

Za početak, dobro će vam doći neko ko voli da majstoriše i ume da kuca eksere. :) Drveni ram mog razboja je Milan sastavio sam, ali uvek možete da koristite i običan četvrtasti ram za slike u veličini koju izaberete za svoju tapiseriju. U ram smo ukucali 4 reda eksera, gore i dole, ukupno čak 108 eksera. :)


Smatrala sam suvišnim da ilustrujem proces pravljenja razboja kada je tako lepo prikazan ovde. Ovaj tutorijal se sastoji od pet videa, u njima Annabel Wrigley odlično objašnjava proces pravljenja razboja i tehniku pletenja tapiserije. Kako se stavljaju rese, kako se tapiserija skida sa razboja, sve od A do Š. Na linku koji sam ostavila je prvi video, pored njega će vam YouTube predložiti ostala četiri. Ako vam bude potreban prevod, u settings opciji ćete naći opciju za njega. Google sam prevodi, nije baš sjajno, ali može da bude korisno. :)

Jednostavniji a jako lep tutorijal sam pronašla na sajtu Moj Ručni Rad pa možete da bacite pogled. :)


Moje skidanje tapiserije je bilo malo drugačije jer mi se konac koji sam koristila za bazu nije dopao. Izabrala sam siv, kakav je i zid kome sam namenila tapiseriju, pa nije izgledalo lepo kao što sam očekivala. :) Zato sam prvo sive končiće na vrhu vezala u čvoriće i isekla im vrhove. Onda sam belim svetlucavim koncem prošla kroz tapiseriju na svakih pet čvorića i napravila nove 'gajkice'.

Deblji slojevi su od pufnaste vunice, nju nisam provlačila iglom već rukama. Nije uopšte teško kada koristite štap koji razdvaja konce na razboju, koji Anabel pokazuje u videu. :)


Kako je sve jako lepo objašnjeno u Anabelinim videima, smatrala sam suvišnim i previše komplikovanim da vam objasnim ovaj proces sama. Ovim postom sam želela da podelim svoje iskustvo i da vam kažem koliko je lako i zabavno napraviti tapiseriju. Pletenje je na mene delovalo jako opuštajuće, baš sam uživala. :)

Želim da napomenem da sliku krajnjeg izgleda vaše tapiserije ne morate da imate u glavi, meni je najzabavniji teo bila spontanost procesa i iznenađenja u odlukama 'šta ću sledeće'. Zato, samo napred, prepustite se inspiraciji i stvarajte! :)

I naravno, pošaljite sličice, obožavam da ih gledam! :)




06/07/2018
STALAK ZA SALVETE / URADI SAM

STALAK ZA SALVETE / URADI SAM


Kako sam jedini stalak za salvete koji mi se dopada pretvorila u stalak za sveske, poželela sam da, ovog puta, napravim sama jedan koji će se uklapati uz našu trpezariju. Nisam mogla da se odlučim da li da ga napravim od šper ploče ili polimerne gline. Kako mi se nije mesila glina, odlučila sam se za običnu šper ploču iz knjižare, koju đaci koriste za tehničko obrazovanje.


Sve što vam treba možete naći u bilo kojoj bolje sanbdevenoj knjižari. Ne plašite se seckanja testericom, jer kao što rekoh, đaci ovo rade za domaći. :) Sve se svodi na četiri jednostavna koraka.


1| Za početak, iscrtajte oblik koji želite da ima vaš stalak za salvete. Njegova maksimalna dužina ne treba da prevazilazi veličinu standardne salvete. Ja sam izabrala polukrug, i dužinu upadljivo manju od dužine salvete jer sam želela da mogu bolje da ih pokažem. Verovatno znate da sam opsednuta lepim salvetama i da imam čitavu kolekciju. :) Jedna šper ploča bila je dovoljna da nacrtam dva polukruga i jedan pravougaonik. Bilo za koji oblik da se odlučite, trudite se da pravougaonik koji će spajati prednju i zadnju stranu bude podjednako dugačak kao ostali delovi i širok kao prosečno pakovanje salveta. Može biti i uži, naravno, ali ja volim kada ima dovoljno salveta da mogu da stoje uspravno. :)

2| Testericom isecite oblike koje ste iscrtali. Ja ovo radim na ivici stola, pazeći, naravno, da ne izrežem sto. :)


3| Svoj stalak možete da bojite kako želite. Ja sam izabrala tri boje - roze, crnu i belu. Mislim da je sve efektnije sa manje boja. Ovih dana obožavam da crtam jednostavne i apstraktne šare akrilnim bojama, pa je takav ispao i moj stalak za salvete. Sve stranice sam drugačije obojila i sada mogu bolje da ga kombinujem.


4| Kada se dobro osuši boja, vreme je za spajanje delova. Lepkom za drvo zalepite prednju i zadnju stranu za dno stalka vodeći računa da uglovi budu pravi. Ostavite da se dobro osuši lepak i stalak je spreman za vaše salvete. :)



Nadam se da vam se dopala ideja i jedva čekam da vidim fotkice ako budete pravili svoj stalak za salvete! :)
28/06/2018
LETOVANJE NA SARDINIJI - II DEO

LETOVANJE NA SARDINIJI - II DEO


U prvom delu ovog putopisa, prošle godine, pisala sam više o jugu ovog predivnog ostrva. Kasnije, u septembru, odlučili smo da se vratimo i obiđemo bolje severni deo Sardinije. On je zaista drugačije iskustvo. Sever je dosta popularniji i bogatiji. Kako smo već obišli prelepe plaže na severnom delu, godinu ranije, mislili smo da smo uspeli da doživimo sever. Ali nismo, propustili smo nestvarnu obalu Costa Smeralda, koja je pravo uživanje.

Sardinija je prilično velika, zato je važno da, ukoliko ne dolazite kolima, iznajmite rent-a-car. Nema smisla kupati se na jednoj plaži pored toliko divnih i različitih plaža. Pronašli smo presladak b&b smešten van naselja, pola sata od gradića San Teodoro, na ranču konja. Doručak se služio u predivnoj bašti punoj leptira. Jako smo se radovali doručku.





Prvi na spisku bio nam je Brandinki zaliv. Oduševio nas je svojom nestvarnom svetlom vodom i, sada već poznatim, sardinijskim šarenilom.




Obožavam energiju sardinijskih plaža, živahne su a mirne, pune boja i skulptura od peska, bez galame nekog plažnog bara. Ali zato, ako poželite sendvič ili kafu, plažni bar je uvek tu negde. Na suprotnom kraju plaže, naišli smo na presladak bar na travi sa sjajnom ponudom. Popili smo kafu, ručali i jeli gelato, a onda se vratili u našu oazicu dečje graje, tenisa i odbojke u vodi. Na ovim plažama često možete naići na ceo pazar tropskog aksesoara.





U povratku sa plaže uvek svratimo u San Teodoro na večeru. Gradić je mali, ali živ i pun turista. Iz nekog razloga imam samo jednu fotografiju neke random picerije. :)


Pokraj San Teodora nalazi se predivna plaža La Cinta, koju smo obišli i prošle godine, ali nas vreme nije poslužilo. Ove godine smo svratili na nju pravo sa trajekta, da odmorimo uz izlazak sunca. Ponovo smo, na istoj plaži, naišli na tragove flamingosa na utabanom pesku. :)


Ispostavilo se da na Sardiniji postoje dve plaže sa nazivom Rena Bianca (beli pesak) i obe su predivne.  Jednu smo posetili prošle godine, plažu simpatičnog gradića Santa Teresa Galura, koja gleda na Korziku. Drugu smo otkrili sada, nalazi se bliže Olbiji. Zaljubila sam se u ovu plažu pa smo dva dana proveli na njoj, iako je vreme tih dana bilo većinom oblačno i vetrovito. 





Ova plaža ima dva plažna bara pa se i na njoj možete osvežiti. O vodi neću ni da govorim jer slike govore hiljadu reči. Od parkinga do ove plaže ima malo pešačenja, ali smo na tom putu uspeli da vidimo divlju svinju sa malim prasićima. :) Trčkarali su iza mame, jedan za drugim, prelazili su put kojim smo išli. Bili su smešni i preslatki.


U blizini ove plaže nalazi se slična ali dosta veća plaža Lisca Ruja, sa više kafića i zabavom za decu.


Kako je ovaj deo Sardinije prepun resorta i privatnih vila, teško smo nalazili nova mesta za večeru. Ali kako nam je bilo zabavno da se vozimo nepoznatim putevima i istražujemo, naišli smo na razne lepe i nesvakidašnje prizore.



Capricoli su dve plaže spojene simpatičnim stenama punim rastinja. Preko stena vodi putić kroz zelenilo kojim se dolazi od plaže do plaže.






Plićaci kraj stena su predivni. Bilo je jako zabavno roniti na ovoj plaži.




Ova plaža se nalazi u blizini prethodne ali se do nje silazi stazom kroz rastinje. Sa staze se pruža sjajan pogled na plažu sa visine i prizor je zaista očaravajuć.


Oblaci i sunce su se neprestano smenjivali tog dana, a u trenucima kada se sunce probije, voda dobije nestvarno plavu boju.



Ova plaža je, kao i prethodna, "uštinuta" stenom, iza koje je plaža skroz drugačija, voda je plića i krasi je niski kompleks stena. Tu se nalazi i putić kroz zelenilo do plažnog bara gde možete nešto da gricnete. :)




Najpoznatiji gradić obale Costa Smeralda je luka Porto Cervo. Sve fasade ovog gradića su u skladu i u sličnim tonovima.




Centar grada je mondenski, pun skupih restorana i radnji velikih brendova. Prepun je zelenila i cveća. Ima dva nivoa i predivan pogled na malu gradsku plažicu i luku punu jedrenjaka.












Ako zađete van centra naići ćete na slatke privatne spojene kućice. Na periferiji grada, nalazi se neobična i interesantna crkva Stella Maris. Odavde se takođe pruža predivan pogled na luku i naselje.





Na večeru smo svratili u Porto Rotondo. Kako je tokom večere padala kiša, za "dezert" nas je čekala predivna duga. :)



Kao trešnju na šlagu na torti, ostavili smo Cala Mariolu, plažu do koje se stiže isključivo brodom ili čamcem. Dugo smo želeli da je posetimo, ali je uvek bila daleko od mesta gde smo smešteni. Sada smo bolje planirali, ustali rano i odvezli se do zaliva Orosei, tačnije gradića Cala Gonone. Tamo smo iznajmili motorni čamac i zaputili se prema najlepšim plažama ovog ostrva - Cala Luna, Cala Mariolu, Cala Goloritze i ostalim manjim plažicama koje se nalaze između njih.



Kako se ni do jedne od ovih plaža ne sme prići čamcem bliže od 50m (mora se doplivati do njih), odlučili smo da dan provedemo na plaži Mariolu i ne gubimo dragoceno vreme za kupanje u selidbi sa plaže na plažu.




Ova plaže je sve što sam zamišljala! Voda je toliko svetla i plava da deluje nestvarno. Dok plivam vidim jasno ribice koje plivaju oko mene. Veliko kamenje i stene krase plažu sa svih strana. Plaža je dugačka i ima dve obale koje ne gledaju jedna na drugu.




Jedina mana ovih plaža je što se povremeno iskrcavaju brodovi puni turista pa se napravi gužva, ali oni posle nekog vremena nastave svoj obilazak zaliva pa ista gužva nestane. U jednom trenutku pojavila se i sirena. :)






Savršen kraj našeg septembarskog letovanja na ovom čarobnom ostrvu. Uprkos dugim vožnjama i pešačenjima do plaža, uvek bih se vratila i ponovo obilazila tirkizne obale Sardinije. Možda vam plaže na slikama izgledaju slično, ali svaka je sasvim drugačija i ima svoju jedinstvenu energiju. Vrede svakog pređenog kilometra.